U OBLAKU DIMA

Cigare su hedonistički ritual

U Splitu se nalazi prestižna adresa među ljubiteljima cigara, a vlasnik kluba otkriva nam kako prepoznati kvalitetan proizvod, koji su trendovi te s kojim se desertima cigare najbolje slažu


Razgovarala: Dolores Tolić
Fotografije: Tom Dubravec/ Hanza Media

SCROLL

Kad nam je Marko Bilić (41) otvorio vrata splitskog cigar kluba Mareva, u zraku su se miješali mirisi vrhunskog duhana. Upravo se, kaže, sa svojim članovima opuštao uz cigare Macanudo Limited Edition te Romeo & Julieta – za što je toga dana imao i dodatan razlog. Ugledne američke novine The New York Times predstavile su ga kao jednog od najvećih promotora ove hedonističke navike, a ta mu je nenadana čast dodijeljena kao osnivaču i domaćinu Svjetskog prvenstva u pušenju cigara koje se održava već deset godina. Rođenom Splićaninu s diplomom zagrebačkog studija aeroprometa, pohvale njujorškog dnevnika nisu prvo takvo inozemno priznanje. Samo dvanaest mjeseci nakon što je 2014. otvorio Marevu, dobio je nagradu magazina Cigar Journal – što je, pak, u svijetu cigara pandan filmskom Oscaru. Posljednjih nekoliko godina splitski klub prestižna je adresa među ljubiteljima cigara pa su u tom opskurnom prostoru uređenom po uzoru na njujorške “cigar loungove” iz ranih tridesetih godina prošlog stoljeća, u plavičastim oblacima cigarskog dima uživale i svjetske “face” poput glazbenika Jermainea Jacksona te američkog nogometaša Michaela Strahana.

Tko su članovi Mareve?

– Profil ljudi je svugdje sličan, mahom su to poslovnjaci, sportaši i umjetnici. Splitski klub zatvorenog je tipa što znači da ima limitiran broj članova, među kojima su i stranci. Marevin sestrinski klub u estonijskom gradu Talin koji je osnovan preklani funkcionira na nešto fleksibilniji način. Ove smo godine trebali otvoriti još jednu takvu franšizu u Bejrutu, no sve je stalo zbog pandemije korone.

Koliko je žena među vašim članovima?

– Zvuči nevjerojatno, no neki klubovi i dalje ne primaju žene. Naravno, Mareva se diči svojim članicama. Štoviše, na našim najvažnijim pozicijama su žene – dopredsjednica kluba je Ivana Vrdoljak, a glavna sutkinja na takmičenjima je Marija Marović. Članica Mareve je i moja supruga Željana, koja je po zanimanju diplomirani inženjer menadžmenta.

Po kojem principu funkcioniraju cigar klubovi?

– Klubovi zatvorenog tipa svoje članove biraju isključivo po osobnoj preporuci, a ako netko želi biti privremeni gost, mora dobiti odobrenje ostalih. Svi članovi se obavezuju donositi vlastite cigare što je po meni vrlo lijepa džentlmenska tradicija. Inače, ovakvi su klubovi odlična platforma za razvoj elitnog turizma jer su naši članovi vrhunski gosti. Osim toga, velika pozornost pridaje se druženjima i networkingu što svakako doprinosi turizmu. Mareva je 2017. bila među pet najboljih cigar klubova svijeta, a ukupno ih je skoro tristotinjak. Stoga bez imalo skromnosti tvrdim da smo ambasadori Splita i Hrvatske.

“Promociji cigara pomogla je i vrhunska gastronomija jer odlično paše uz desert – osobito uz tamnu čokoladu i slastice snažnijeg okusa”

Koliko je Hrvatska pogodna zemlja za cigar loungove i slične ekskluzivne klubove?

– Hrvatska je, nažalost, mala država za jednu ovako ciljanu nišu. No, mi se doista trudimo to promijeniti što nam za sada uspijeva, pogotovo na lokalnom nivou. Mareva je, naime, jedan od rijetkih splitskih klubova koji se proširio van granica države. I sve to uspijevamo u nepovoljnoj klimi za cigare s obzirom na zakon o zabrani pušenja. Mislim da danas čak i ptice na grani znaju da cigara, za razliku od cigareta, ne stvara ovisnost. No, ovaj dio svijeta je uvijek bio više aktivan u konzumaciji cigareta. Doduše, i to se mijenja, pogotovo među novim generacijama. Veliki dio naših uživaoca su mladi poslovni ljudi koji cigaru biraju kao način kvalitetnog opuštanja. Njezinoj promociji pomogla je i vrhunska gastronomija jer cigara odlično paše uz desert. Osobito uz tamnu čokoladu i slastice snažnijeg okusa.

Koji su najnoviji trendovi u svijetu cigara?

– U zadnjih petnaestak godina dogodile su se velike promjene na tržištu cigara. Kuba, koja je nekoć bila njezin simbol, više nema apsolutnu dominaciju, a sve traženije su cigare iz Nikaragve i Dominikanske republike koje su jednako visoke kvalitete, a imaju povoljnije cijene.

Kako na prvi pogled prepoznati kvalitetnu cigaru?

– “Prava” cigara je nježnog i finog izgleda. Vanjski list duhana koji omotava cigaru, takozvani wrapper, ne smije imati grube vene, a boja mu mora biti čista, bez mrlja. I konstrukcija cigare treba biti stopostotno pravilna, što znači da nema grba ili ulegnuća. Iskusni pušač cigaru će obavezno i “poslušati” – tako što će je uz uho nježno rolati. Ako je riječ o vrhunskom proizvodu, ispuštat će “mekane” zvukove, kao kad između prstiju trljate finu tkaninu.

Što savjetujete početnicima prije nego što se upuste u ovu avanturu?

– Najveća greška koju možete napraviti s cigarom jest zapaliti je “na brzinu”. Pušenje cigara je ritual koji ne trpi ograničenje vremena, nervozu, strku…

Kako ste došli na ideju da 2010. organizirate prvo svjetsko natjecanje u pušenju cigara koje se zbog pandemije korone ove godine prvi put neće održati?

– Cigar Smoking World Championship je zapravo bio početak ove priče, premda je moja ideja u startu izgledala kao dobar vic budući da uz Torcidu, Hajduk i picigin na Bačvicama nikako ne idu šminkerske cigare. Na tom prvom natjecanju je sudjelovalo tridesetak pušača, a već iduće ljeto bilo ih je skoro dvostruko više, i to najvećim dijelom iz Rusije. Danas na natjecanja dolaze uživatelji cigara iz cijelog svijeta, od Europe do Azije i Amerike u kojoj ih je najviše. Prvenstvo se uvijek održava tijekom ljeta, negdje na obali.

“Cigaru ne smijete zapaliti ‘na brzinu’ jer je pušenje cigara ritual koji ne trpi ograničenje vremena, nervozu, strku…”

Koliki je aktualni rekord u pušenju cigara?

– Fantastična tri sata i 52 minute, a napravio ga je Šveđanin hrvatskog podrijetla Igor Kovačić. Moj osobni rekord nije za pohvalu – malo više od sata i pol. Zato na natjecanjima sudjelujem kao sudac.

Ima li među rekorderima i žena?

– Damama pobjeda nije toliko važna, one na natjecanjima sudjeluju iz čistog gušta. Na zadnjem prvenstvu najbolja je bila Poljakinja Elena Tronina koja je imala vrijeme od dva i pol sata.

Kako se školovani pilot s diplomom zagrebačkog Prometnog fakulteta našao u “oblaku dima”?

– Slučajno. Dolazim iz obitelji liječnika među kojima nije bilo obožavatelja cigara. Za sve je zapravo kriv jedan moj rođak koji mi je kao studentu donio na dar kutiju Cohiba Esplendidos. Za mene je to bila ljubav na prvi pogled. U tom dimu oblaka odmah sam prepoznao nešto čarobno te sam diplomu pilota dočekao s drugačijim životnim planovima. I nisam požalio. Biti promotor jednog ovakvog hedonizma je specifična i odgovorna uloga koja se može raditi samo uz puno strasti. Ja bih to opisao kao uživanje u životu na “old fashion” način, kada su se ljudi puno više družili, smijali, dijelili lijepe trenutke…