Promjena filozofije življenja

Zapitali smo se kako će Covid-19 utjecati na našu svakodnevicu, odnosno koje će promjene donijeti u dizajnu i arhitekturi?

Pandemije su kroz povijest, osim na zdravlje, utjecale i na druge aspekte življenja, među kojima su i dizajn i arhitektura, odnosno prostor koji nas okružuje. Zbog kolere su, primjerice, ulice postale šire i ravne te izdignute od kanalizacije, a nakon treće pandemije kuge, koja je izbila u Kini sredinom 19. stoljeća, promijenio se način građenja temelja zgrada, dizajn cijevi kanalizacije te kućnih pragova, a sve kako bi se čovječanstvo obranilo od štakora koji su je prenosili. Epidemijom tuberkuloze inspiriran je djelomično i minimalizam u dizajnu – sanatoriji su bili inspiracija za otvorene, potpuno bijele prostore i jednostavne linije.

Nakon ove pandemije, ukrajinski arhitekt i dizajner Sergej Makno predviđa da će ljudi kod kupovine nekretnine prednost dati kućama, a ne stanovima i to zbog mogućnosti sigurne samoizolacije te, naravno, uzgoja vlastite hrane u vrtovima. Kućni uredi više neće biti samo kutak u dnevnom boravku, već posebne sobe, potpuno opremljene za rad. I općenito, vjeruje Makno, masovna proizvodnja više neće biti tako privlačna i ljudi će zaista kupovati malo, ali kvalitetno.

Britanski arhitekt i umjetnik Arjun Kaicker, šef odjela analize u Zaha Hadid Architects, slaže se s Maknom te predviđa kraj open space ureda, baš kao što Makno predviđa smrt open space stanova i kuća.

“Uredski stolovi s godinama su se drastično smanjili, ali mislim da će se i to promijeniti. Ljudi više ne žele sjediti toliko blizu jedni drugima”, rekao je za Guardian, a s većom potrebom kućnih ureda slaže se i dizajnerica Ira Payer iz Superstudija. Ona radi kod kuće od početka krize, što za nju nije drastično drugačije od uobičajenog procesa.

“Inače sam često nakon službenog radnog dana odrađivala još jednu mirnu ‘šihtu’ od doma, uvijek kad bih trebala puni fokus na nešto. U uredu je uvijek atmosfera malo ‘podignutija’, skače se s teme na temu, puno je distrakcija pa onda kad trebam kvalitetnih i studioznih 5-6 sati za nešto, volim to ostaviti za svoj kućni radni stol. Sad, naravno, nije baš tako, moj kućni mir nije ono što je bio. Više nego briga zbog virusa, pogodio me potres, ne toliko u smislu materijalne štete, već nam je svima u Zagrebu i doslovno i metaforički izvukao tlo pod nogama”, objašnjava poznata dizajnerica koja očekuje kako će jedna od dobrih posljedica ove krize biti nužan restart.

„Ne mislim na onaj patetičan svi-ćemo-postati-bolji-ljudi način, već na neminovnost odvajanja potrebnog od nepotrebnog. Kad je riječ o dizajnu, to je baš neophodno jer je proizvodnja brzih i u suštini besmislenih stvari jako uzela maha. Na to je rijetko tko ostao imun, jer jako je zavodljivo napraviti nešto lijepo, pa čak i ako znamo da nije niti nužno niti trajno, no zaista već dulje vrijeme postoji potreba da se posvetimo boljem i održivijem načinu života i proizvodnje, koji isključuje jednokratne proizvode,

“Jako je zavodljivo napraviti nešto lijepo, pa čak i ako znamo da nije niti nužno niti trajno, no zaista već dulje vrijeme postoji potreba da se posvetimo boljem i održivijem načinu života i proizvodnje”, ističe dizajnerica Ira Payer

nepotreban merchandising i dizajn za koji ne postoji stvarna potreba i svrha. Ima jedna knjiga kojoj se periodički vraćam, svaki put kad me uhvati nervoza što ne radim dovoljno zaista korisnih stvari: Viktor Papanek, ‘Design for the Real World’, prvi put izdana 1972. To je bila prva knjiga o dizajnu koju sam u životu pročitala, a mislim da je i dalje aktualna, sad možda više nego ikad, ona upravo o tome govori i postavlja prava pitanja na koja bismo trebali pokušati sad odgovoriti”, smatra Ira Payer, a s njom se slažu i Dora Lončarić i Mario Kralj, arhitekti iz BIRO-a.

“Vjerujem da ćemo nove navike koje smo sad usvojili nastaviti živjeti i nakon krize. Svakodnevica se promijenila, ali i dalje sve funkcionira. Možemo bez puno stvari bez kojih smo mislili da ne možemo”, kaže Lončarić. Njihov „mladi” ured očekuje poprilično dinamično razdoblje s obzirom na to da nemaju stalno prisutne investitore i veće projekte, ali već su se okrenuli međunarodnim arhitektonskim natječajima i prilagodili se novim prilikama.

“Utjecaj pandemije moguć je na svim razinama, od razvoja beskontaktne tehnologije za upravljanje u svim javnim prostorima, korištenja antibakterijskih materijala u interijerima pa do novih standarda u projektiranju javne arhitekture”, naglašava arhitektica Dora Lončarić

„Mislim da ćemo postati fleksibilniji, spretniji i otvoreniji što bi se s odmakom moglo pozitivno odraziti”, kaže Mario Kralj, dok za buduća kretanja u arhitekturi pažljivo razlikuje dvije moguće opcije, odnosno najprije se treba utvrditi što će biti pokretačka snaga – estetski trendovi ili stvaranje nove etike.

“Pokazatelj toga će biti i projekti koji će i tada odgovarati na probleme i zahtjeve, pratiti novo vrijeme, bit će suvremeni”, govori Mario Kralj, dok se Dorina očekivanja za postkorona svijet slažu s onima s početka teksta.

“Koronavirus će sigurno će imati utjecaj na daljnji razvoj arhitekture, jer bolesti i pandemije oduvijek imaju veliki utjecaj u oblikovanju suvremenih gradova i zgrada – epidemije kolere, kuga i tuberkuloze utjecale su na razvoj gradova s ortogonalnim rasterima ulica koji su pogodniji za kanalizacijske sustave, provjetravanje i osunčanje, a čista i minimalna arhitektura moderne odbacila je ornament, među ostalim i u službi higijene. Utjecaj pandemije moguć je na svim razinama, od razvoja/integriranja beskontaktne tehnologije za upravljanje u svim javnim prostorima pa možemo očekivati glasovno ili putem mobitela otvaranje dizala, rasvjete, hotelskih soba, preko korištenja antibakterijskih materijala u interijerima pa sve do novih standarda u projektiranju javne arhitekture, poput aerodroma projektiranih za ukrcaj putnika bez zadržavanja”, objašnjava arhitektica i dodaje kako će i rad od kuće, ako se sada pokaže uspješnim, postati standard, zbog čega će se i stambena arhitektura morati prilagoditi pa će time radna soba postati must have, a uredi s velikim brojem zaposlenika i open space prostori bi mogli postati stvar prošlosti.

Monika Herceg, pjesnikinja

Olja Savičević Ivančević: Šporki Špiro i Neposlušna Tonka

Divni likovi u koje se odmah zaljubite, zveckave rime koje cijelo vrijeme hodaju kroz jednu sasvim obično neobičnu radnju, mnogo hrabrosti, svojeglavosti, ljubavi i jedna divna, topla priča o tome da trebamo biti svoji. Grije srca i glavu u ovo neobično hladno vrijeme kada ne smijemo promiliti glavu iz kuće. Sigurna sam da će maleni uživati u ovoj slikovnici, ali i odgovorno tvrdim da će svi veliki naći unutra neki dio svoga srca, smijeh i ganuće.

Monika Herceg, pjesnikinja

foto: Goran Mehkek/Hanza Media

Marija Škaričić, glumica

Imre Kertész: Čovjek bez sudbine

Otkrila nam je da trenutno čita jednočinke Georgesa Feydeaua, u nadi da će rad na dramskom predlošku sa studentima u istoj prostoriji i uživo, ipak uskoro biti moguć. Naglašava da čita i vijesti, svakodnevno, kao i statuse na društvenim mrežama. Uz nju je stalno, već godinama, zbirka pjesama sufi pjesnika Hafiza, uvijek nova i sve prisnija, a planira se vratiti romanu “Čovjek bez sudbine” Imrea Kertésza, jednom od najpotresnijih svjedočanstava na koje je u životu naišla.

Marija Škaričić, glumica

foto: Neja Markičević/Hanza Media

Marija Dejanović, pjesnikinja

Alen Brlek – Sang

“Sang”, kao i prethodne Brlekove knjige, odiše mirnoćom i tihom, unutarnjom snagom u čijem se središtu nalazi dobrota. U njegovim knjigama prisutan je neobičan odnos prema svijetu – njegov lirski subjekt pati jer mu svijet koji sam sebe uništava nanosi bol, ali u isto vrijeme, on iz te boli, kroz trpljenje, pokušava pronaći snagu da voli, kako bi ljubavlju spasio svijet. Brlekove knjige izvrstan su primjer toga kako u sebi pronaći snagu da volimo svijet ne unatoč tome što nas rastužuje, nego baš zato – kako bismo mu mogli pomoći.

Marija Dejanović, pjesnikinja

foto: privatna arhiva

Mary May, kantautorica

Jean de Breyne: Imperfekt

Knjiga “Imperfekt” Jean de Breyne zbirka je poezije iz koje si svaki dan priuštim po koju pjesmu, da dulje traje. A i prevoditeljica je ista kao i kod “Pohvale ljubavi” (Alain Badiou i Nicolas Truong), Martina Kramer, to su one slatke nevidljive niti koje su provučene ispod svega i kad ih primijetiš se nasmiješ sam sa sobom u kutu usana i taj te osjećaj prati barem do zalaska sunca.

Mary May, kantautorica

foto: Barbara Raad

Jelena Miholjević, glumica

Orhan Pamuk: Snijeg

U izolaciji sam napokon dočitala “Snijeg” Orhana Pamuka – roman koji me na polici strpljivo čekao jedno tri godine, a maznula sam ga tati u Domu umirovljenika Centar. Prvih dana poluizolacije melankolija i okus tužnog djetinjstva, spletke u zabiti, ljubav i erotika koja probija iz svakog poglavlja, maknuli su mi misli s vijesti i briga.

Jelena Miholjević, glumica

foto: Berislava Picek/Hanza Media

Mare Milin, fotografkinja

Gabriel García Márquez: Sto godina samoće

Ovu knjigu uzela sam u trajnu posudbu još kad sam imala 14 godina. Nije je bilo u knjižnici, ali imali su je susjedi. Bigz, 4. izdanje, meki uvez, na omotu oblutak. Poslije sam kupila i drugo izdanje, tvrdi uvez, hrvatski prijevod, ali ništa ne može nadmašiti sočnost prijevoda kojim je pisana ta moja prva verzija, koju sam pročitala u jednom dahu, bez obzira na to da bi je trebalo čitati puno sporije. Ispalo je da je do danas bilo dosta vremena i za sporije čitanje. Izrazi posebnog zvuka, poput pihtijasta tečnost i memljiv, urezali su mi se duboko u sjećanje. Ta knjiga bitan je dio mog ranog odrastanja. Gdje god idem, vučem je za sobom, pročitala sam je i previše puta.

Mare Milin, fotografkinja

foto: Mare Milin

Dario Harjaček, redatelj

Davor Spišić: Košer

Roman koji se nadovezuje na Špišićev predivan dramski tekst Galeb 2, priča je o kapetanu Jugoslavenske narodne armije Ljubi Zorici, čovjeku gadne naravi, čovjeku koji razara, ali i čovjeku u kojem divlja grotlo beskrajne ljubavi. Samim time ovaj roman postaje oda ljubavi koja prelazi granice naših strahova, mržnji i predrasuda, istovremeno tako živo opisujući svakodnevicu vremena, raspada jednog sistema kao i njegove posljedice na našu sadašnjost.

Dario Harjaček, redatelj

foto: Ranko Šuvar/Hanza Media

Klik info

Kliknite na sliku ili ime osobe kako biste saznali koje inspirativne naslove trenutačno ne ispuštaju iz ruku.

Klik

na sliku ili ime osobe

„I tako se to dogodilo – došla karantena, a ja ne znam raditi palačinke. Kako je to moguće? I ja se pitam. Još je veći paradoks to što znam kuhati”, piše naša novinarka Ines Madunić.

Nisam neka kulinarska božica, ali ide mi prilično dobro, ne sjećam se kad mi je zadnji put nešto zagorjelo, pa ni ostalo sirovo. Znam i praviti kolače! Ali, palačinke su mi bolna točka. Ipak, u karanteni je sve moguće pa tako i naučiti praviti palačinke. Uz malo guglanja saznala sam da, ipak, ne postoje “jedne” palačinke, kao što ne postoji i jedna Lino Lada. Palačinki ima u mnogo verzija, a Lino Lade u čak pet okusa. I jako je teško izabrati samo jedan, vjerujte. Ipak, možda se možete ograničiti da jednu večer jedete Duo, drugu isprobate Kokos (ako još niste, stvarno ne znam što čekate!) pa je iduće večeri usporedite s klasik Milk okusom, a možete i napraviti veliko natjecanje između Nougata i Golda jedne večeri. Mislim, ovo sam napravila ja, a vi kako hoćete.

Pa evo i nekih sasvim posebnih palačinki koje sam isprobala – uz puno prakse, otprilike peta ili šesta su tek bile i lijepe i fine, ali svaku je uspjela spasiti Lino Lada.

Američke

Uvijek sam se pitala zašto Amerikanci ne znaju što su palačinke, što se posebno može vidjeti u filmovima. Zapravo su njihove puno jednostavnije od onih naših klasičnih jer je smjesa takva da ih ne možete bacati u zrak da ih okrenete. Sjajno za nas početnike! Nešto su zasitnije od naših i jako fine, a što se tiče nadjeva, traže nešto posebno i intenzivno. Nemojte ni pomišljati da ćete proći s nečim nekvalitetnim.

Kako ih radimo? Za smjesu vam trebaju brašno (oko 200 g), jedan prašak za pecivo, malo soli i žlica šećera. Pomiješajte pa dodajte oko dva decilitra mlijeka, jedno jaje i otopljeni maslac (oko tri žlice). Sve pomiješajte dok ne dobijete gustu smjesu, a po potrebi dodajte još mlijeka ili brašna. Pecite ih na maslacu.

Uz njih najbolje paše: Lino Lada Gold, neodoljiv okus upotpunjen sjeckanim i prženim lješnjacima. Posebna tekstura bez premca uz koju nećete morati dodavati ništa više na svoje palačinke jer istovremeno je savršeno kremasta i hrskava.

Klasične

One koje rade naše mame i koje većina nas zna samo kao “palačinke”, ali Francuzi ih zovu “crêpes” pa možda možemo reći da su to francuske? Nije bitno, klasika je klasika. Ne postoji nitko tko ih ne voli, a donedavno ste mislili da ne postoji netko tko ih ne zna raditi. Kao što rekoh, sve je moguće u karanteni, ali i inače, a sve je moguće i uz Lino Ladu.

Kako ih radimo? Za sve one poput mene koji još ne znaju – oko 200 g brašna (najbolje je pomiješati glatko i oštro, a možete dodati malo pirovog ili nekog drugog po ukusu), 350 ml mlijeka, čaša mineralne vode, 3 jaja i malo ulja. Prvo umutite jaja pa im dodajte ulje i mlijeko. Nakon toga postupno umiješajte brašno. Dodajte malo mineralne vode – smjesa je spremna!

Uz njih najbolje paše: Klasik za klasik – preporučujem Lino Ladu Duo. Malo crnog, malo bijelog, pa jednu napravite samo s crnim dijelom (kakao), jednu samo s bijelim (mlijeko), a onda miksate sve zajedno. Tko je rekao da je klasika dosadna?

S bananom

Možemo reći da su ovo zdrave palačinke. Tako barem zvuče. To vam je za one dane kad ste ipak uspjeli vježbati pola sata i osjećate se kao kralj ili kraljica fitnessa pa se nagradite zdravim palačinkama. Zaslužili ste.

Kako ih radimo? Palačinke s bananom zapravo su verzija američkih i zbog specifične teksture smjese, bilo bi najbolje da ih radite manje veličine, ne preko cijele tave.

U jednoj zdjeli pomiješajte brašno, šećer, prašak za pecivo i sol, a u drugoj jaje, mlijeko, malo ulja i zgnječenu bananu – što je zrelija, to bolje. Pomiješajte dvije smjese i krenite s pečenjem! U nekim verzijama recepta možete dodati i zobene pahuljice ili čak kokosovo brašno. Još jedna napomena – ove se palačinke ne mogu okretati u zraku!

Uz njih najbolje paše: Kokos, dakako. Ovo su skroz egzotične palačinke, a banana i kokos dat će vam poseban okus. Vjerujte, ove ćete palačinke htjeti usavršiti – najbolje da se opskrbite Lino Ladom Kokos. Po vlastitom iskustvu, a velika sam ljubiteljica bilo čega s kokosom, ova Lino Lada brzo nestaje.

Norveške

I ove su nešto deblje od naših crêpes, a okus je pomalo drugačiji. Naime, umjesto mlijeka, Norvežani (i drugi Skandinavci) u smjesu stavljaju kefir. Ako ne volite kefir, probajte s jogurtom. U svakom slučaju, “sveler” su prilično zanimljivog okusa, a opet lagane i ukusne.

Kako ih radimo? Trebat će vam jedno jaje, šećer, brašno, prašak za pecivo, malo soli i kefir. Prvo izmijesite jaje sa šećerom, a zatim smjesi dodajte kefir ili jogurt. Tu smjesu pomiješajte s miksom brašna, praška za pecivo u soli. Skandinavci ponekad umjesto praška za pecivo dodaju sodu bikarbonu.

Uz njih najbolje paše: Lino Lada Nougat savršeno će nadopuniti nešto drugačiji okus norveških palačinki. Slatki Nougat, u kojem je, uz kakao, čak 13 posto lješnjaka, ide jako dobro s kiselkastijim okusom ovih palačinki. Uživat ćete.

Japanske

Ove su baš neobične, a na prvi pogled izgledaju više kao cheesecake nego palačinke. Svejedno, jako su mekane i ukusne i definitivno ćete uživati u njima. Japanci su uvijek posebni, pa tako i u palačinkama. Priprema je nešto zahtjevnija, odnosno forma koju trebate dobiti je malo drugačija, a treba vam maleni kalup.

Kako ih radimo? Prvo istucite snijeg od četiri bjelanjka u koje ste dodali malo limunovog soka i soli. Kad već imate snijeg, postupno dodajte 5 žlica šećera i nastavite miksati. U drugoj zdjeli izmiksajte žlicu šećera, dva žumanjka, otopljeni maslac (oko 2 žlice, pazite da ne bude vruć) i četvrtinu šalice mlijeka. Zatim pomiješajte dvije smjese.

Proces pečenja također je nešto drugačiji. Ako imate malene kalupe, pecite ih u njima, odnosno namastite tavu (najbolje maslacem) i na nju stavite kalupe. Izlijte smjesu za palačinke do polovice kalupa. Smjesa će se dignuti, a trebate ih zapeći s obje strane (dovoljno je 5 do 7 minuta na laganoj vatri). Dok se peku stavite poklopac nad njih. Okretanje uz pomoć svih mogućih kuhinjskih pomagala bit će messy, neću vam lagati, ali stvarno se isplati. Oni koji su spretniji u kuhinji mogu probati i bez kalupa – izlijete pažljivo smjesu na tavu – bit će prilično gusta. Okretanje će u ovom slučaju biti još teže, ali imate vremena i dovoljno smjese da isprobate sve verzije, zar ne?

Uz njih najbolje paše: Lino Lada Milk, posebna kombinacija kremnog namaza od mlijeka i lješnjaka, za one koji više vole bijelu stranu Lino Lade Duo. Lagano i jednostavno, uz Milk nema greške. Zbog oblika i forme, Milk možete prvo namazati po vrhu, ali i obložiti cijelu palačinku Lino Ladom. Ili možete dodavati pomalo uz svaki griz… Opet, to sam ja radila, a vi – kako želite!