Saša Tepić (29)
“Uvijek se trudim naučiti nešto iz neuspjeha”
Sebe bi opisao kao pravog FER-ovca koji obožava svoj posao, a svoje znanje voli prenositi i na nove generacije. O tome kakva je budućnost STEM-a i koji mu je najveći strah, otkriva nam u razgovoru
U početnom razgovoru, Saša Tepić svaki se put pomalo sramežljivo nasmije kad spomenem naslov naše rubrike – GG frajer. Ovaj FER-ovac koji je trenutno na doktorskom studiju na tom zagrebačkom fakultetu istovremeno radi u kompaniji Ericsson Nikola Tesla kao software developer, a jedan je od organizatora europskog studentskog natjecanja STEM Games. Iz svakog njegovog odgovora vidi se da voli svaki svoj posao i potpuno mu se posvećuje.
“Svoje poslovne ciljeve nisam definirao kao singularne dostižne točke u karijeri, već na svoju karijeru gledam kao na put gdje na svakom koraku vidim priliku za naučiti još nešto, napraviti to optimalnim i rasti kao inženjer. Iako postoji nekoliko kolega koji su svoj karijerni put vidjeli radom u inozemstvu, nije to učinilo puno kolega iz moje generacije na fakultetu. O tome sam razmišljao samo u kontekstu prilika, odnosno nudi li mi se izvan Hrvatske nešto bolje u odnosu na to što mogu raditi ovdje. Zato sam odlučio raditi u kompaniji koja nije opterećena raznim situacijama u Hrvatskoj, već radi na globalnim rješenjima, koje će tek kasnije doći i kod nas. Vjerujem da kolege koji odluče raditi u inozemstvu traže takve uvjete, a ja sam to pronašao na trenutnom radnom mjestu. Kolege s kojima surađujem i naš voditelj su ljudi širokog znanja, velike volje za radom i vrlo kooperativni, a to mi je bila želja oduvijek, raditi u podupirućoj atmosferi na projektima od globalne važnosti”, kaže Saša. Od studenata, s kojima puno radi, kako na svakodnevnoj bazi, tako i na STEM igrama svake godine, puno je naučio.
“Studenti upisuju FER s mišlju da će vrlo jednostavno naći posao, da će ih fakultet naučiti svemu što im je potrebno kako bi jednoga dana kao pravi inženjeri gradili nove stvari. Iako je to većinom točno, kako naše područje napreduje, mijenjaju se i pojmovi i potrebe za učenjem. Zapravo je potrebno neprestano prilagođavati svoj ‘arsenal alata’ i to većinom samostalno i dodatno uz fakultet. Ono što na fakultetu kao studenti dobijemo, a da toga nismo ni svjesni, je inženjersko razmišljanje, što znači da možemo riješiti određeni problem čak i u nezgodnoj situaciji uz ograničen set alata. To je ono najdragocjenije što možemo dobiti fakultetskim obrazovanjem. Nažalost, tijekom studija nemamo mnogo prilika povezati različita područja kako bismo testirali i naučili upotrebljavati stečeno znanje u realnim situacijama. Iz tog razloga nas je nekoliko entuzijastičnih kolega pokrenulo europsko studentsko natjecanje STEM Games, na kojem kroz četiri područja studenti cijele STEM zajednice svoje znanje i vještine testiraju na zadacima koji od njih traže interdisciplinarni pristup i tjeraju ih na razmišljanje različito od onoga koje je ustaljeno na fakultetu. Primijetili smo da takve situacije izvlače pravo znanje i snalažljivost iz studenata, rekli bismo da tamo upoznajemo baš prave inženjere”, kaže Tepić.
Pa iako se nekad čini kao da je IT industrija pomalo hladna. Saša vjeruje da su budućnost ipak – ljudi.
“Budućnost STEM područja nije moguće opisati na konvencionalan način, pogotovo jer kontinuirano evoluira. Ono što sam svakako naučio je da iza svake organizacije, proizvoda ili usluge stoje ljudi. Smatram da će budućnost uključivati niz inovacija koje će nam omogućiti bolju kvalitetu života. Možda zvuči utopijski, gledajući na razne situacije koje trenutno negativno utječu na ljudski život, ali volio bih da svaka nova iteracija proizvoda STEM zajednice ide na bolje i da nam budućnost nosi promjene koje će nam omogućiti da prema okolini djelujemo neinvazivno i odgovorno”, zaključuje.
“Stalo mi je da ne nanesem nepravdu drugima ili da reagiram ako primijetim da netko na taj način postupa”
Borite li se ikad s manjkom samopouzdanja i, ako da, kako to rješavate?
Ako manjak samopouzdanja postane borba, onda je to veći problem nego što se čini. Osobno manjak samopouzdanja vežem uz ne optimalne situacije u životu, s kojima u danom trenutku pokušavam upravljati, nekad više, a nekad manje uspješno. Iz neuspjeha pokušavam naučiti za drugi put, a uspjehe shvaćam kao mentalnu nagradu, no svakako ne dopuštam da me nešto koči. Ili ide ili ne ide, takav je život. Definitivno sam slab na nepravdu i to me zna ponekad dosta naljutiti pa mi je stalo da svojim postupcima ne nanesem nepravdu drugima ili da reagiram ako primijetim da netko na taj način postupa.
Koje karakteristike moderni frajer mora imati?
Osobno frajere povezujem s drugačijim tipom osoba, ne samo muškaraca i smatram da je najveći ‘frajer’ ona osoba za koju to ne moraš ni reći.
Što je za vas uspjeh?
Za mene uspjeh znači ako možeš mirno spavati i u ponedjeljak ujutro probuditi se sretan i poletan za tjedan koji te čeka, ma kakav god da on bio. Do toga ne dođeš ‘samo tako’ i treba truda i puno razmišljanja o svojim postupcima i odlukama.
Kako usklađujete privatni i poslovni život?
Vrlo jednostavno, planiranjem. Događa se da nekada posao stišće, kao i da nekada privatni život treba više fokusa. Srećom, i privatno i poslovno sam okružen ljudima koji su veliki timski igrači i imaju razumijevanja tako da u situacijama kada jedna strana stišće nemam problema s motivacijom. Kada i ne bih uz sebe imao takve ljude, dobar plan zlata vrijedi. Bez obzira na to što nekada posao traži puno vremena i fokusa, trudim se isplanirati i bogat privatan život, da za onaj trud koji sam prethodno uložio nagradim i svoju okolinu i sebe.
Koja su nepisana pravila muškog prijateljstva?
Kad te netko zove na pivo, nemoj odbiti, a ako moraš, drugi put zovi ti. Pohvali iskreno i često. Budi iskren prema sebi i drugima.
Koji je vaš najveći strah?
Ipak sam FER-ovac pa ću na ovo pitanje odgovoriti u tom tonu. Najveći strah bi mi bio kada bi sve fizičke lokacije na kojima imam spremljene podatke u istom trenutku planule i da mi netko pritom ukrade laptop. A ni osjećaj da mi je netko provalio u kućnu mrežu mi također ne bi bio ugodan.
Čemu vam je teško odoljeti?
Čistom autu, dobroj glazbi i ugodnom društvu. Jednostavno volim oprati svoj auto kako treba i onda se provozati u njemu. Dobro društvo mi ne može nikada dosaditi i neka lijepa sjećanja su mi lijepa upravo zbog ljudi s kojima sam ih proveo.
Koja je bila najveća promjena kroz koju ste prošli u životu?
Trenutak kad sam počeo živjeti van doma u kojem sam odrastao. Za jednog tek diplomiranog studenta FER-a, shema pranja veša nije jednostavna. Postoje mnoge teorije, vjerojatno i znanstveni članci na tu temu. Imaš tamnu i svijetlu robu, šarenu i jednobojnu, temperaturno osjetljivu i bijelu te sve varijacije koje postoje između. Za svaku tu kombinaciju imaš specifične proizvode i još toliko različitih modova pranja na perilici. I onda se nađeš u trenutku gdje imaš majicu na kojoj piše da ide na 40°C, ali ti je draga i ne želiš je uništiti, a ona je sive boje sa šarenim uzorkom. Tad sam upoznao svoju buduću ženu, level 10 veš voodoo master, sve mi je objasnila i već neko vrijeme to radim samostalno i da vam kažem, nije tako komplicirano kako se nama FER-ovcima čini.
Bez čega ne biste mogli živjeti?
Više puta sam razmišljao o tome i najviše bi mi nedostajalo ljeto. Vjerujem da nam od malih nogu to ljeto predstavlja jedno vrijeme opće sreće pa me tako i sada, kada ću uskoro imati svoje male noge pored sebe, ljeto čini sretnim. Čak i da ljeta nema, ako mogu raditi što i kako želim, s ljudima kojima želim, na poslu i nakon njega, velika je vjerojatnost da ću biti sretan.