Daniel Bilić (42)
“Najveći strah mi je – dosada”
S glazbenim urednikom i radijskim voditeljem, čiji glas bi vjerojatno odmah prepoznali, razgovarali smo o ljubavi prema poslu koji mu je ostvarenje dječačkog sna, ali i o slobodi i strahovima
Čak i ako niste sigurni kako izgleda, njegov glas vam je poznat. Uz njega smo se godinama budili, on je bio onaj gotovo iritantno veseli tip koji u šest ujutro priča sto na sat. Glazbeni urednik i radijski voditelj Yammat FM-a Daniel Bilić svoj posao ne bi mijenjao ni za što na svijetu.
“Uvijek su me živcirali ljudi koji bi govorili da su im se ostvarili snovi jer mi nije bilo jasno kako i mislio sam da je to nemoguće. No, sjećam se sebe kako sam kao klinac trčao do radija snimati na kazetu pjesme koje su mi se sviđale – što je, vjerujem, radio dobar dio moje generacije. Ono što me uvijek čudilo je to što su se svi ljutili na DJ-a kad bi im “upropastio snimku” govorom, a meni je to bilo još bolje. Kad sam shvatio da mogu snimati sebe na tom istom aparatu – počeo sam “intervjuirati” prijatelje iz haustora i voditi svoju emisiju… Tek sam puno kasnije shvatio da mi se zaista ostvario dječački san”, kaže Bilić.
Za sve ljubitelje glazbe, sloboda da možete puštati sve što volite i što mislite da je super vjerojatno je nedosanjani san, iako ima tu mnogo više posla od samog slušanja i uživanja. Međutim, svatko od nas ima nešto što obožava, ali se pomalo srami priznati. Je li isto i s glazbenim urednicima?
“Mislim da slušatelji Yammat FM-a mogu očekivati zaista široku paletu glazbe, pa tako i puštam svoje guilty pleasure pjesme (iako osjetim kako svi okreću očima na to), ali ako sam mogao pustiti Backstreet Boyse (zaista) – onda ih više ništa ne može iznenaditi”, smije se voditelj. A kad smo već kod slobode, osim što podrazumijeva puštanje Backstreet Boysa, što još taj pojam znači za njega?
„Osjećaj slobode je najbitniji i u poslovnom i u privatnom životu.”
“Sloboda je riječ koja se mnogima nađe u govoru, pa je to vrlo subjektivan pojam koji je svima bitan. Zvuči kao politička floskula (ili priča životnog gurua), ali to je onaj osjećaj kad s osmijehom udahnete punim plućima i ne osjećate one zidove oko sebe koje svi gradimo. Taj osjećaj je najbitniji i u poslovnom i u privatnom životu. Ako pogriješiš u poslovnom svijetu, tvoj nadređeni (ili tržište) će ti to vrlo brzo dati do znanja, ali imao si priliku/slobodu raditi po svojem – ista stvar je s obitelji, prijateljima i u vezi”, zaključuje Daniel.
Borite li se ikad s manjkom samopouzdanja i, ako da, kako to rješavate?
Svi imamo taj problem, ali kada me uhvati taj osjećaj, kažem si: “Opusti se. Ti si samo mali mrav na komadu kamena koji se vrti oko neke zvijezde 107 000 km/h. Nisi toliko bitan.”
Koje su odlike modernog muškarca?
Nekako se sjetim starih crno-bijelih filmova s muškarcima u balonerima i šeširima… U njima je frajer bio osoba čija riječ je bila zakon (nije bilo samo nešto izgovoreno, nego je imalo težinu), iskren, samouvjeren i pomaže slabijima od sebe. Tako nekako doživljavam i modernog “frajera”.
Što je za vas uspjeh?
Biti slobodan. Onda ste mirni sami sa sobom. A kad ste to uspjeli (što nije nimalo lako), možete se usmjeriti prema van i napraviti nešto dobro za svijet oko sebe.
Kako usklađujete privatni i poslovni život?
Nikako! Cijelo vrijeme kopam ili po glazbi ili smišljam novu glupost za napraviti, pa se sve ispreplete u jedno uže koje s velikim guštom povlačim u nadi da je na kraju tog užeta neka nagrada…
Koja su nepisana pravila muškog prijateljstva?
Da ga možeš nazvati u bilo koje doba dana i noći i pitati: “Imaš li kleme? Akumulator mi je riknuo.” (smijeh). Mislim da je tu samo jedno pravilo – iskrenost. Sve ostalo kod muških prijateljstava nije bitno. Možemo biti apsolutno različiti, ali ako su osnovne postavke iste – sve ostalo ćemo se dogovoriti. Možemo se vidjeti tek nakon nekoliko mjeseci ili godina i samo nastaviti tamo gdje smo stali.
Koji je vaš najveći strah?
Dosada. Još mi nikada nije bilo dosadno, naći ću si zanimaciju u svakoj situaciji, ali što ako se stvarno dogodi u jednom trenu da ne znam što bih sa sobom?! I lutke u izlozima me užasavaju, pa valjda zato ne idem prečesto u shopping.
Čemu teško odolijevate?
Svemu. Hedonist sam i još sam k tome i povodljiv. Ne baš tako sretna kombinacija…
Najveća promjena s kojom ste se susreli?
Kad sam oćelavio! (smijeh) Najveća promjena mi je bila ona poslovna: kad sam s prošlog radija stigao na Yammat. Iz jednog krutog sustava, uletio sam u hrpu kreativaca koji ne priznaju baš pravila i isključivo uživaju u onome što rade. Stvarno nisam mislio da je to moguće kod nas…
Bez čega ne biste mogli živjeti?
Bez barem malo mira i tišine. Volim gužvu i kreativan kaos, ali pobjeći od cijelog svijeta u svoj brlog je neprocjenjivo…