Luka Kerečin (28)
“Moderan frajer se ne boji izaći iz zone komfora”
Ako njega pitate politika je puno više od vječnih rasprava u Saboru, a muškost u ozbiljnoj krizi. On je Zagrepčanin s neukrotivim brkovima, koji je diplomaciju zamijenio zabavnom industrijom
Svestrani Luka Kerečin je glazbenik, aktivist, menadžer, producent, stručnjak za društvene mreže, nesuđeni diplomat… A nema još ni 30. Kad i kako to uopće stigne?
“‘Nećemo stić!’ najdraža je poštapalica mog dragog prijatelja i suradnika Mrleta iz Leta 3 koja dosta dobro opisuje moj život. Ali, ako postoji volja, postoji i način. Nekad ne stižem, ali gledam na to kao sastavni proces učenja i spoznavanja vlastitih granica. Od kad znam za sebe živim život s nogom na gasu i drugačije jednostavno ne mogu”, kaže Luka. Na posljednjim parlamentarnim izborima bio je i kandidat koalicije Možemo za Hrvatski sabor, a prije toga bio je aktivan u gradskoj politici u stranci Za grad. I dok mnogi danas od politike bježe, on je odlučio aktivirati se.
“Alergičan sam na nepravdu. Svi koji me imalo poznaju, znaju iza kojih vrijednosti stojim i za što se borim cijeli svoj život – za transparentno, pravedno, nekorumpirano društvo i vlast koja će služiti građanima, a ne vlast koja će ih ubijati, doslovno i figurativno, nametima, birokracijom i korupcijom. Još u Americi bio sam aktivan u Obaminoj kampanji, a u lokalnu politiku sam se uključio kada sam u povratku shvatio u kakvom je grad Zagreb rasulu. Meni politika u životu ne treba. Profesionalno sam realizirana osoba, ali odbijam da politika upravlja mojim životom dok ja stojim sa strane. Politika nije samo dosadno trkeljanje u Saboru ili vječne rasprave koju je uniformu deda nosio u Drugom svjetskom ratu. Politika je i onaj noćni tramvaj kojeg nema, politika su hrpe smeća ispred zgrade, politika su redovi na šalteru za nešto što u 21. stoljeću mora biti moguće riješiti online, politika su sulude liste čekanja za magnetsku u bolnici, politika je ljigavi šef-pipkač kojem se naše sestre i majke moraju smješkati jer znaju da ih sudovi neće zaštiti. I baš zato što razumijem da svakodnevni život ovisi o tome što se dešava na dosadnim sjednicama, i iza zatvorenih vrata, nastojim politiku držati na oku”, objašnjava.
On je također jedan od onih koji su imali priliku iskusiti život izvan Hrvatske, ali se ipak vratio. Živio je u Rusiji i Sjedinjenim Američkim Državama, ali Zagreb je njegov dom.
“Za mene je uspjeh pronaći svoje mjesto pod suncem. Ja ga još tražim.”
“Cijeli svoj život sam zapravo proveo izvan Hrvatske, a u Americi sam imao privilegiju studirati te jedno vrijeme raditi. Ako ne računam godinu dana koje sam proveo u Sankt Petersburgu na studentskoj razmjeni, u Washington D.C.-u sam proveo pet godina. Stvari su se na glazbenom planu zahuktale, ostavio sam poslovnu karijeru i došao u Zagreb u iščekivanju promjene statusa vize. To je potrajalo, a ja sam se u Zagrebu u međuvremenu snašao, zaljubio, odljubio, pronašao karijeru koja me ispunjava, politički se aktivirao i od onda zapravo živim na relaciji Zagreb – SAD. Najviše mi nedostaju članovi mog benda Wings Denied i činjenica da u Americi malo tko zabada nos u tvoje stvari. No da ne bude zablude, svirajući sam posjetio sve savezne države osim Aljaske i Havaja. Projekcija Amerike s bliještećih ekrana nema veze s pravom Amerikom koja je sve samo ne takva. Kvaliteta života u New Yorku gdje sam proveo puno vremena i u Zagrebu je nemjerljiva, Zagrebu u korist naravno. Olof Palme, legendarni švedski premijer i jedan od mojih političkih uzora jednom je rekao da ga je upravo Amerika učinila socijalistom, a da tamo nešto ne štima shvatio sam i sam. Ali kao metalcu, nedostaje mi koncertna ponuda. I In-N-Out Burger. I Ben & Jerry’s sladoled…”, kaže Luka Kerečin.
Borite li se ikad s manjkom samopouzdanja i, ako da, kako to rješavate?
Naravno. Na van može izgledati da s tim nemam nikakvih problema i da samopouzdanja imam na tone. Ono što je drugima nevidljivo česta je unutarnja borba i nagovaranje samog sebe na izlazak iz zone komfora. “Probaj, izguraj do kraja, bit će ti drago.” I kad ispadne neugodno, svejedno mogu reći da sam probao i drugi put znam bolje.
Koje su odlike modernog muškarca?
Imati svoje ja i empatiju prema svijetu oko sebe. Ideja muškosti (masculinity) doživljava ozbiljnu krizu, a karakteristike koje društvo često percipira “frajerskima” su napokon raskrinkane za ono što stvarno jesu – toksične. Primjećujem nedostatak stoicizma i emocionalnu nezrelost kod “frajera” u današnje vrijeme, a po meni su to karakteristike koje moderni frajer mora imati. Stoicizam je za mene prihvaćanje, razumijevanje i kontroliranje sebe i svojih emocija u teškim situacijama, uz shvaćanje da si krojač vlastite sudbine i da možeš ili biti inertan ili preuzeti upravljač nad svojim životom. Ne mogu razumjeti muškarce koji slijepo slijede uloge koje su im nametnute jer su prestrašeni ili nedovoljno motivirani da preokrenu status quo. Pravi frajer ne ponižava druge niti tolerira ponižavanje sebe ni drugih u društveno-političkim pitanjima, na poslu ili u vezi. Moderni frajer poznaje samog sebe i ne boji se izaći iz okova konformizma.
Što je za vas uspjeh?
Pronaći svoje mjesto pod suncem. Ja ga još tražim!
Kako usklađujete privatni i poslovni život?
I loše i dobro. Zvuči kao floskula, ali sam uspio osigurati egzistenciju radeći ono što istinski volim pa mi se privatno i poslovno isprepliću. Puno puta privatno je patilo na uštrb poslovnog – bilo da se radi o propuštenim obljetnicama, rođendanima ili vjenčanjima dok sam na turneji s bendom ili veza koje su pucale zbog mojeg tempa koji ne odgovara baš svakome. No što sam stariji, to više učim da ponekad reći “ne” stvarno nije toliki bauk.
Koja su nepisana pravila muškog prijateljstva?
Direktan i iskren odnos bez puno drame. Dobra glazba, hladni gemišt i lojalnost.
Koji je vaš najveći strah?
Strah me onoga što donosi sutra. Znanost je neumoljiva, a ona kaže da je vrijeme za kritičnu i temeljitu promjenu paradigme, procesa i načina na koji trenutno živimo. Prvenstveno mislim na konzumerizam, razgrabljivanje prirodnih resursa i ekonomiju koja vrednuje samo neograničeni rast i profit na ograničenom planetu. Strah me lakoće s kojom većina odmahuje rukom na nadolazeće klimatske promjene. Strah me svijeta u kojem će jednog dana živjeti moja djeca. Strah me da ćemo u 2021. i dalje o ustašama i partizanima, a ne o bitnim temama. Nameću nam se teme po principu zavadi pa vladaj, a mene ne zanima je li prvo polje grba crveno ili bijelo. Što se mene tiče, prvo polje treba biti zeleno i to je jedini izlaz iz scenarija koji nas sve izglednije čeka.
Čemu teško odlijevate?
Headbanganju kad krene dobra rifčuga na gitari, poslovnim izazovima, političkim razgovorima, sladoledu, satovima i lijepim ženama.
Najveća promjena s kojom ste se susreli?
Odluka da skinem odijelo i zaokrenem karijeru za 360 stupnjeva. Da se umjesto diplomacije i lobiranja počnem baviti entertainment industrijom, glazbenim menadžmentom i digitalnim marketingom. Promjena je bila stresna, ali ne žalim ni zbog čega!
Bez čega ne biste mogli živjeti?
Bez glazbe i koncerata. A s koronom taj scenarij iz moje noćne more polako se pretvara u stvarnost. Otkazana turneja, uključujući i svirku na legendarnom SXSW festivalu u Austinu, u Texasu rana je koja još peče.