GG ARHITEKTURA

Dobro došli u dom Davora Brukete

U samom centru grada, u zelenom vrtu jednog od naših najistaknutijih dizajnera, uz čašu finog vina razgovarali smo o dizajnu, uređenju interijera, stvaranju, umijeću življenja…


Razgovarao: Srđan Sandić
Foto: Tomislav Krišto / Hanza Media

SCROLL

Jedan od najpoznatijih hrvatskih dizajnera Davor Bruketa pustio nas je u svoj dom i otkrio nam “skrivenu” radnu sobu, dnevni boravak pun umjetničkih radova, instalacija, knjiga i nagrada te najbolji dio stana – prekrasni vrt, koji je naučio cijeniti tek u vrijeme karantene. U njemu je mala bašta u kojoj sa svojom suprugom Tinom Fras uzgaja organsko povrće.

Davor Bruketa jedan je od najistaknutijih dizajnera, kreativni direktor i suvlasnik reklamne agencije Bruketa&Žinić&Grey koju je osnovao s Nikolom Žinićem 1995. godine. Tada je bio na drugoj godini fakulteta, a pet godina starijeg Žinića upoznao je u studiju Ivana Doroghyja, gdje je stažirao. Ubrzo su shvatili da slično misle dizajn.

Prvog se posla ne sjeća točno. Možda je to bio dizajn telefonske kartice za PTT ili neki godišnji izvještaj. Sjeća se da su vrlo skoro krenuli raditi plakate za Gavellu, pa je došao Radio 101, kultni klub Gjuro 2, slijedili su Croatia banka, Pliva… Što se tiče “fejlova”, Bruketa kroz smijeh objašnjava da ih je cijela kolekcija i da se unutar iste ne zna koji je gadniji.

“Ali zbroj je u korist pozitivnih iskustava”, kroz smijeh govori 47-godišnji dizajner i dodaje kako je nekada previše emotivno pristupao projektima, ali danas zna da ipak treba povući granicu. Danas također zna da uvijek treba slušati što ljudi govore te da je to formula za uspješan posao, dobar projekt, pa i vezu. Uz to, valja se staviti u “tuđe cipele.”

“Kad god zaboravim slušati, kvaliteta outputa drastično pada”

Najbolje stvari koje su napravili nastale su upravo iz te uspješne formule: kolaboracije s ljudima za koje su obavljali određeni posao. Danas na “posao reklame” gleda kao na nešto što ubrzava ekonomiju, što potiče razmjenu dobara i ideja te duhovito dodaje: “da nismo razmjenjivali ideje, robe, usluge, da nije postojala trgovina – i dalje bi u malim grupama sakupljali kestenje po šumama. ” Također za dobro vođen posao, važno je znati razumjeti potrebe, motivacije, emocije i naći zajednički nazivnik da obje strane budu zadovoljne.

Ključni termin njegova posla je “kreativnost” pa smo zamolili Davora da nam pojasni sam termin iz njegove vizure.

“Mi spajamo stvari koje nisu nužno prije bile spojene. Svi ljudi su kreativni, samo neki to malo duže i više vježbaju od drugih. U agencijama postoji relativno nabildani kreativni mišić koji se koristi za smišljanje reklama, ili za razne druge stvari – npr. za kompanije s kojima smišljamo nove, originalne proizvode i usluge koje trebaju malo ili nimalo plaćenog oglašavanja jer su zanimljivi i relevantni i ljudi sami o njima govore. Posebno je zanimljivo raditi takve proizvode koji u sebi već imaju ugrađeno komunikacijsko rješenje.”

Danas najbolje reklame ne izgledaju kao reklame, nastavlja Bruketa. “To više izgleda kao nešto u čemu krajnji korisnici žele sudjelovati. Najjači brendovi imaju veliku društvenu ulogu i važni su u puno širem smislu nego samo kao netko tko zadovoljava nečije funkcionalne potrebe. Mi se zapravo bavimo pomaganjem kompanijama da definiraju svoju društvenu ulogu i da kreiraju jedinstvena iskustva za ljude koji su za njih zainteresirani. To je puno suvremeniji način kako kompanije razgovaraju s ljudima nego li klasična reklama u reklamnom bloku. Najefikasnije je kada radite nešto što je ljudima važno, kada na neki način osim elementarnih funkcija koje trebaju biti zadovoljene, radite i na određenom društvenom problemu.”

“Ključna je relevantnost ideje i u kojoj je mjeri važno to što pričamo i prodajemo”

Živimo u vremenu u kojem, unatoč tome što nemamo budžete većih tržišta, možemo uvijek konkurirati s dobrom idejom koja će nam možda biti ulaz u “svijet”, govori Bruketa, a to je naučio i na domaćem primjeru.

“Ključna je relevantnost ideje i u kojoj mjeri je važno to što pričamo i prodajemo. Za to sve ne moraš biti bogat niti imati veliki budžet. Još 2008. smo napravili godišnji izvještaj za Podravku koji je bio zanimljiv, stavili smo na internet, obišlo je medije po cijeloj planeti, završilo u New York Timesu i tada smo shvatili da zaista ne moraš biti bogat da bi razgovarao s cijelim planetom. To je dobra vijest za male kompanije iz malih zemalja. Sve ipak ovisi o snazi te kreativnosti.”

Kao glavni problem hrvatskih kompanija izdvaja njihovu poslovnu filozofiju za ovu regiju jer dobar dio njih proizvodi široku paletu generičkih proizvoda i tu se “tuku” s globalnim kompanijama.

“Čini mi se da je budućnost u tome da definiraju svoju nišu koja uglavnom postane velika ako se gleda na globalnom nivou. Na europskom nivou tvoji potrošači su već značajan broj ljudi, premda nam unutar našeg društva takav potez može djelovati riskantnim. Nema se smisla ograničavati. Možemo globalno razgovarati, treba se specijalizirati i biti u tome najbolji na svijetu.”

Ovo kontinuirano pandemijsko vrijeme nije obeshrabrilo našeg dizajnera i suvlasnika jedne od vodećih agencija u regiji jer bez obzira na pandemiju, ljudi i kompanije će uvijek međusobno komunicirati, odnosno postojat će potrebe za njenim osmišljavanjem i ljudi koji će te potrebe zadovoljavati.

Uz to što je priznat kao profesionalac, ne možemo ne primijetiti njegove modne odabire koji su redovito vrlo decentni i stylish. Zanimalo nas je koji je njegov odnos prema modi kao komunikaciji sebe.

“Samo tri do četiri sekunde su dovoljne da te netko, nakon što te vidi, svrsta u neku ladicu i odjeća je tu ključan alat s kojim ćeš podijeliti neke informacije o sebi i nećeš završiti u krivoj ladici. Stil nije zadovoljavanje nekog ega ili potrebe da se drugima sviđaš, to je u prvom redu alat s kojim objašnjavaš tko si. Svi uspješni ljudi jako dobro promišljaju o tome kakvu će poruku poslati”, govori nam Bruketa koji je bio i jedno od zaštitnih lica u kampanji domaćeg brenda Varteks.

“U tri do četiri sekunde te netko, nakon što te vidi, svrsta u neku ladicu i odjeća je tu ključan alat s kojim ćeš podijeliti neke informacije o sebi”

Osim što vodi računa o tome kako se predstavlja, pazi i na to što jede, pa tako ima i mini vrt koji uzgaja sa svojom suprugom.

“Meni se cijela bio-priča ne sviđa iz perspektive da ćemo živjeti jedan dan duže jer sam u prvom dijelu života pojeo sve što nije trebalo (smijeh). Sviđa mi se odnos prema ostatku eko – sustava u procesu proizvodnje. Ta proizvodnja je skuplja i složenija pa je time to i veći izazov. Djeluje kao da je to zabava za imućne ljude, dok ostatak planete jede lošu hranu. Te izazove treba rješavati s vremenom. Najveća fora mi što imamo svoju organsku salatu u vrtu usred Zagreba i ta vlastita proizvodnja hrane je dobar podsjetnik od kud ona dolazi. Važno je poticati te prakse jer samo tako dolazi do pozitivne promjene. One se ne događaju preko noći.