Linije koje golicaju maštu

Otkako su nam društvene mreže gotovo preuzele svakodnevicu i pretvorile nas u strojeve za skrolanje, pronaći profil koji će vas zaustaviti u pola pokreta prstom, natjerati vas da mislite, a potom i da se zarumenite kada otkrijete što se u kvadratu na vašem feedu zapravo nalazi, pravi je jackpot. Jedan takav je Petites Luxures, odnosno “slatke požude” francuskog ilustratora Simona Frankarta. Rad ovog Parižanina obilježavaju minimalistički crteži koji se naizgled čine nedovršenima, no zapravo su dobro promišljeni prikazi svakodnevnih situacija koje se odvijaju iza zatvorenih vrata spavaće sobe. A nekada i kuhinje. Ili dnevnog boravka. Kupaonice… Ili dizala. IIi bilo kojeg drugog mjesta na kojem se njegovi modeli prepuste užitku. Naime, Frankart je prije nekoliko godina počeo crtati ilustracije u kojima na duhovit način prikazuje često dvosmislene francuske izraze, istražujući pritom seksualnost, intimu, ljubav, ali i ljepotu ženskog tijela. Inspiraciju pronalazi u stvarima koje nisu naočigled seksualne, od knjiga, glazbe i francuskog jezika, do svakodnevnih zadataka kao što je kuhanje kave ili rad od doma za vrijeme karantene.

“Inspiracija se nalazi gotovo svugdje, čak i u onom što na prvi pogled nije erotično”, započeo je naš razgovor kreativac Simon Frankart. “Sva zabava u mom kreativnom procesu leži u pretvaranju te male inspiracije u erotičnu i smiješnu scenu. Moj rad uvijek počinje s riječima jer se osjećam puno ugodnije kada u njima nađem osnovnu ideju, a potom zamislim crtež. Tijekom dana neprestano zapisujem ideje i izraze, a potom kad sjednem u studio bacam se na proučavanje popisa kako bih našao nešto što me nadahnjuje, nacrtao brzu skicu, a zatim tintom nacrtao konačnu ilustraciju”, opisao je kako nastaju znakoviti Petites Luxures crteži.

S obzirom na tematiku koju istražuje, pažljivo balansira na tankom rubu između vulgarnosti i dobrog ukusa, a time što ostavlja promatraču da u svojoj glavi dopuni linije koje nedostaju i sudjeluje u stvaranju prikaza, Frankart ga uvlači u scenu i ostavlja s blagim osjećajem uzbuđenja, sreće i suptilnog srama.

“Nadam se da nikad neću pretjerati! Uvijek pokušavam ostati elegantan. Najgora kritika mojih crteža koju bih mogao dobiti jest da su vulgarni, iako svakako mogu razumjeti da bi neke ljude te eksplicitne scene mogle zaprepastiti. Možda ta minimalna linija pomaže pretvoriti eksplicitno u nešto bezopasno i ponekad apstraktno. Na fotografijama bi većina prizora prikazanih u mojim crtežima bila stvarno prosta i sirova. I smatram da je jako zabavno pokazati nešto stvarno prosto poput ejakulacije i pretvoriti to u malu, smiješnu, bezopasnu i jednostavnu crtkariju”, istaknuo je pariški ilustrator i dodao: “Čak i ako to nisam isprva namjeravao, pokušavam s tim nedovršenim dijelovima crteža natjerati promatrače da sami dovrše scene, da zamisle ostatak priče. Po mom mišljenju, to je najbolji način da promatrače dirnete scenama, da se osjećaju uključenima, da se poistovjećuju s tim nevidljivim likovima.

Prije nego se proslavio sa svojim ilustracijama, Simon Frankart je ostvario uspješnu karijeru grafičkog dizajnera i art direktora u jednoj pariškoj agenciji za oglašavanje, da bi ispušni ventil pronašao upravo u crtkaranju sebi za dušu.

“Tada sam smišljao svoje crteže u vlaku na putu kući, a taj je čin djelovao kao rez između mog profesionalnog i ‘stvarnog’ života. Usto sam ja bio jedini koji je odlučivao o tim djelima, bez pritiska marketinga, samo zabava. Sad kada zarađujem od toga, moram raditi malo ozbiljnije na projektima, no još uvijek se trudim zadržati u tome što više zabave s početka. Također, nakon godina rada u oglašavanju gdje se od vas traži da objasnite svaki detalj oglasa promatračima, kao da su potpuno glupi, smatram da je veliki dokaz povjerenja u inteligenciju i senzibilitet promatrača to što se od njih traži da budu dio kreativnog procesa.”

Frankart je 2014. počeo istraživati svijet minimalističkih ilustracija, pokrenuo odvojeni Instagram profil i nastavio ga puniti provokativnim scenama. Iako ih je isprva objavljivao anonimno, s porastom broja pratitelja postalo je potrebno spojiti ime s njegovim smionim radovima. Njegov profil na Instagramu do danas je prikupio čak 1,3 milijuna pratitelja kojima je promatranje njegovih ilustracija poput slatkog grijeha, tajne koju dijele, iako se ne poznaju.

Uspjeh profila potaknuo je i brojne galeriste da mu se jave, iz čega je proizašlo i nekoliko samostalnih izložbi, od kojih je prva bila ona u siječnju 2019. u njujorškoj galeriji Hashimoto Contemporary. Neke od autorovih ilustracija mogu se i kupiti za cijenu od oko 950 dolara po komadu, a pripremio je i knjigu ilustracija.

“Interes umjetničkog svijeta je bio jako lijepo iznenađenje. Ovaj projekt je trebao biti potpuno drugačiji od mog prethodnog života u oglašavanju i zato sam odbio desetke prijedloga marketinških angažmana poput dizajniranja pakiranja kondoma ili bočica lubrikanta. Što se knjige tiče, čekao sam da mi se javi klasični izdavač, umjesto da kažem ‘da’ prvom erotskom izdavaču koji me kontaktirao. Tako da sam bio jako sretan kad su umjetničke galerije u Francuskoj i SAD-u (a sada čak i u Italiji i Španjolskoj) pokazale interes za prikazivanje mog rada. Kada sam vidio svoje crteže kako vise na zidovima umjetničkih galerija, isprva me bilo strah da sam otimač prostora, budući da su moji mali crteži tako jednostavni u usporedbi s nevjerojatnim slikama umjetnika kojima se divim. No, kada sam razgovarao s posjetiteljima koji su dolazili na otvorenja, shvatio sam da ljudi u mojim šašavim crtežima ne traže savršenu izvedbu, nego da su ih dirnule ideje iza njih, prikazana intimnost koja priziva intimu svakog od promatrača.”

Iz njegova neumorna rada proizašla je suradnja s američkim modnim brendom Clae, kao i ranije spomenuta knjiga ilustracija “Petites Luxures: Histoires Intimes” u kojoj je ilustrirao 50 odabranih intimnih pripovijesti koje su mu poslali njegovi pratitelji.

“Kad sam počeo dobivati sve te komadiće intime, isprva sam bio zastrašen. Osjećao sam se kao čuvar nevjerojatnog blaga, odgovoran da na pravi način iskoristim te priče, što vrijedi i dalje. Nikad se ne pokazujem na svom Instagramu i smatram da to ljudima pomaže da se osjećaju ugodnije oko slanja intimnih priča za ‘projekt erotskih crteža’, a ne crtaču kojeg mogu prepoznati. Nikad se ne zacrvenim kada čitam te priče, no kada su neke od njih preproste za mene, samo si kažem da nisu stvorene za to da budu pretvorene u ‘petites luxures’ i to je to”, opisao je svoje iskustvo. Knjiga je prevedena na engleski, španjolski, talijanski i flamanski, a obožavatelji diljem svijeta mogu je naručiti preko njegove službene stranice. Obožavatelji ovih ilustracija sada ih mogu posjedovati ukoričene, poklanjati i nadahnuti se prikazima, što zapravo i čine.

“Neki ljudi su mi čak rekli da su im ove male erotske priče pomogle da nakon čitanja knjige prožive neke nove vlastite erotske situacije. Što se mog privatnog života tiče, bilo je doista smiješno vidjeti neke tetke ili bratiće kako me traže da im potpišem primjerak knjige, iako ne bih nikad mogao s njima razgovarati o prostom sadržaju koji se skriva na njenim stranicama”, nasmijao se Frankart. Zahvaljujući jednostavnosti, upornosti i malo drskosti, danas je crtanje ilustracija od kojih se čovjek zarumeni Frankartu postao glavni posao, a u procesu nastajanja je i njegova druga knjiga, što je još jedan dokaz kako vrijedi ustrajati u radu koji u svakodnevicu unosi malo razigranosti, šale, rizika – ali i strasti.