Svako zlo za neko dobro

Sa psihologinjom Sonjom Biglbauer razgovarali smo o psihičkom zdravlju, utjecaju pandemije na naše odnose, ali i o neizvjesnosti, koju je potres koji su Zagrepčani doživjeli dodatno naglasio.

I prije ove pandemije smo živjeli sa svojim manjim ili većim problemima pa ako će nam ova situacija donijeti malo više svijesti o važnosti psihičkog zdravlja (kao i fizičkog) te brojnim čimbenicima koji nas mogu činiti ranjivima za razvoj psihičkih poremećaja ili nas “čuvati” od istih – onda će zaista vrijediti ona ‘Svako zlo za neko dobro!’ – započinje

Život kakav trenutno živimo je sve samo ne ono na što smo naučili.

Sonja Biglbauer, magistra psihologije s kojom smo u virtualnom susretu razgovarali o tome kakve će promjene na naše mentalno zdravlje ostaviti pandemija u kojoj smo se našli, koliko će utjecaja imati na naše odnose te postoji li način kako im doskočiti. Iako je situacija koja nas je zadesila nespremne (a može li se uopće čovjek spremiti na ovako nešto?) nedvojbeno teška, Sonja je odmah na početku prekinula naše strahove te nam poručila kako upravo ovo razdoblje možemo iskoristiti za preslagivanje prioriteta, upoznavanje sebe i učenje kako ćemo život koji nas čeka učiniti lakšim i boljim.

“Ne govorim ovo iz perspektive imperativa ‘Moramo maksimalno dobro iskoristiti vrijeme u izolaciji i izaći kao bolje verzije sebe’, nego mislim da bismo trebali pronaći razumijevanje i strpljenje za sebe i svoje bližnje te otkriti što nam je potrebno da bismo izvukli živu, ali i zdravu glavu. Život kakav trenutno živimo je sve samo ne ono na što smo naučili. Fizički smo odvojeni od gotovo svih, a opet „osuđeni“ na

Nadam se da će nas potreba za drugima ‘natjerati’ da nađemo način za prevladavanje straha koji će sasvim sigurno biti prisutan

svoje ukućane u puno većoj mjeri nego je to dosad bio slučaj. Otkazani su svi planovi i upitno je hoćemo li se vratiti načinu života kakvog znamo. Okrenuti smo medijima i tehnologiji više nego ikad što budi razne emocije i reakcije. Nismo naviknuti biti toliko

doma, nismo naviknuti da toliko ovisimo o intrinzičnoj motivaciji, vlastitoj odgovornosti i samodisciplini. Živimo u jednoj neizvjesnosti koja je izraženija no ikad i to budi osjećaj straha, besmisla i bespomoćnosti. Ipak, puno toga u životu (da ne kažem sve) je stvar perspektive. Ako samo pomislimo da smo doma na sigurnom (ako smo te sreće), a ne u zatvoru; ako samo pomislimo da je ovo poklonjeno vrijeme, a ne život na pauzi – odjednom se stvari čine boljima”, objašnjava psihologinja.

Neizvjesnost je jedna od najsnažnijih značajki današnjice. Pa iako smo je već i prije ponekad osjećali i bili (donekle) svjesni toga da ne možemo kontrolirati baš sve u našem životu, danas taj osjećaj prevladava i razvija se u strah. Psihologinja Biglbauer napominje kako postoje mehanizmi koji će nam pomoći u prevladavanju tih osjećaja, a jedna od važnijih stvari je – upoznati sebe. Zvuči kompleksno, što i jest dugoročno, no kreće se malenim koracima kojima ćemo si pomoći u svakodnevnom nošenju s osjećajima koji mogu biti negativni.

Ako vam je teško u životu, niste jedini i niste sami

“Pomoći sami sebi možemo tako da se okružimo ljudima s kojima se osjećamo voljeno i prihvaćeno, prepoznamo i razvijamo svoje jake strane, osluškujemo svoje potrebe i planiramo život u skladu s njima. U ovom izvanrednom vremenu u kojem se nalazimo, važno je osluškivati kako se nosimo sa svakodnevnim usponima i padovima. Kao što nam tijelo pošalje poruku kad imamo temperaturu i naučilo nas je kako da si pomognemo, tako će nam javiti kada ovi zahtjevi u kojima se trenutno nalazimo postanu preizazovni da bismo ih sami rješavali. Treba dobro slušati vlastito tijelo i imati povjerenja u njega. Ponašajmo se prema sebi onako kako bismo prema onima koje najviše volimo, samo tako ćemo dugoročno imati kapaciteta za sve što nas očekuje”, poručuje nam rezolutno magistra psihologije.

Ipak, sve je više upozorenja u javnosti da će, de facto, cijelo društvo razviti određeni vid socijalne fobije, pa ono što se nameće kao “logično pitanje” je hoće li se to i dalje smatrati dijagnozom ili će to biti “nova normalnost”?

“Teško je reći s bilo kakvom sigurnošću kako će svijet izgledati nakon ovoga. Ima trenutaka kada pomislim da ćemo brzo zaboraviti ovu izolaciju i opet stvari početi uzimati zdravo za gotovo, a s druge strane mi se čini da svakodnevno svjedočimo stvaranju jedne nove normalnosti. I nisam sasvim sigurna koja je opcija bolja za nas. Ako ćemo nakon ovoga razviti nepovjerenje prema svima i svemu nepoznatom i, ono važnije, početi izbjegavati navedeno – čini mi se da nam se dugoročno ne piše dobro. Kakav će to život biti ako više nećemo putovati, upoznavati ljude drugih rasa i različitih kultura, isprobavati nova egzotična jela, plesati na koncertima? Hoćemo li svaki put kad nekog vidimo prvo pomisliti: ‘Bi li on mogao predstavljati neku opasnost za mene?’ i hoće li to dovesti do izbjegavanja onoga što je dosad bio sastavni dio života? Tako bismo, čuvajući fizičko zdravlje, mogli ozbiljno ugroziti psihičko. Ono što je važno imati na umu je da su ljudi društvena bića i da nam je većini potrebna bliskost s drugima i pripadnost grupama, bez obzira na to koliko se razlikovali u potrebi za navedenim stvarima

ili načinu na koji se realiziramo na tim poljima. Tako da se nadam da će nas ta potreba za drugima ‘natjerati’ da nađemo način za prevladavanje straha koji će sasvim sigurno biti prisutan, barem neko vrijeme”, kaže.

Mnogi se danas osjećaju usamljeno, čak i ako ne provode ovo vrijeme posve sami. Koronavirus je već promijenio naše ponašanje, ali i utjecao na naše psihičko zdravlje. Zbog novonastale situacije, kojom nismo zbunjeni samo mi, “obični ljudi”, nego i stručnjaci, teško je procijeniti jesu li naši osjećaji “normalni”, odnosno kada smo prešli granicu nakon koje si više ne možemo sami pomoći i potrebna nam je stručna pomoć.

˝Rekla bih da nema krivog trenutka za javiti se za stručnu pomoć, dokle god postoji intrinzična motivacija za vlastitom promjenom (jer terapija upravo to donosi). Naravno, bolje prije nego kasnije – lakše je prevenirati razvoj problema ili raditi na problemu koji je tek od nedavno prisutan, nego mijenjati davno ukorijenjene disfunkcionalne načine razmišljanja i ponašanja. Ako vam je teško u životu, niste jedini i niste sami – postoje mnogi koji imaju slična iskustva vašima i postoje stručnjaci koji vam mogu olakšati nošenje sa životnim izazovima. Javite se za stručnu pomoć jer problemi neće nestati sami od sebe“.

Sonja Biglbauer je trenutno na doktorskom studiju psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je i magistrirala. Nakon završenog fakulteta upisala je edukaciju iz kognitivno-bihevioralne terapije pri Hrvatskom udruženju za bihevioralno-kognitivne terapije i trenutno je na završnom supervizijskom stupnju. Radi kao asistentica na Odsjeku za poremećaje u ponašanju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, kao terapeutkinja u Centru za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta te Savjetovalištu za studente Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Neki vjeruju da ćemo postati bolji ljudi koji će živjeti u boljem svijetu. Nakon ovog svega, znate, kad postanemo slobodni opet, kad više imperativ ne bude da ostanemo doma ili budemo na dva metra razmaka. Ne vjerujem u to. Naš je svijet ionako bio lijep prije, sad je i bit će lijep, a mi ćemo ostati jednako dobri ili loši – osim ako se jako ne potrudimo to sami promijeniti.

A što je to što može napraviti promjenu? Prioriteti.

Mnogi sad kažu kako će više cijeniti ljude oko sebe, sve ono dobro što imaju u svom životu i definitivno se slažem da je to bitno. Osim tih očitih stvari, ono što smo svi shvatili, ili barem dobar dio nas, jest da je život stvarno kratak i da nas ne pita za puno. Mi smo tu da se prilagodimo ili ne, da reagiramo na određeni način i damo sve od sebe da nam bude dobro, a sve ostalo ionako nije u našim rukama. Ne mislim da je sve unaprijed zapisano ili da smo potpuno van kontrole pa za sve što se događa možemo okriviti sudbinu, boga i božanstva, retrogradni Merkur ili Saturna u Vodenjaku, ali kriza s koronavirusom stvarno je pokazala da trebamo biti spremni samo na jednu stvar – neizvjesnost. Možeš planirati koliko god hoćeš, ali život se dogodi bez obzira na to koliko si detaljno i dugoročno isplanirao godine pred sobom.

To ipak ne znači da treba pasti u depresiju i odustati od svega. Dapače! Činjenica da se možemo prilagoditi gotovo bilo kakvim novonastalim okolnostima, koliko god one teške bile, i to u relativno kratkom roku razlog je našeg napretka i opstajanja. Nema, dakle, mjesta za paniku. Ali, da se vratimo na prioritete i svijest o krhkosti života. Znate sve one malene stvari koje si ponekad ne dopuštate jer ste strogi prema sebi ili možda mislite da će biti vremena ili da je nešto poput toga stvarno nepotrebno… Sve one sitnice koje vas uveseljavaju, ali često pomislite kako možete bez toga? Vrijeme je da s oslobodite tog osjećaja i krenete baš te stvari shvaćati kao prioritete. Evo, ja ću krenuti s popisom stvari koje ću, obećajem sama sebi, više cijeniti i u njima uživati više nego ikad prije. Ne zbog korone, nego zbog sebe.

Vrijeme za sebe

Zvuči kao najgori klišej ikada i ne mogu reći da sam si uskraćivala vrijeme za sebe prije, ali ponekad ga nisam bila svjesna, a nekad sam čak osjećala grižnju savjesti jer sam htjela biti sama. Ali, treba znati cijeniti male stvari kao što je vrijeme koje imaš samo za sebe i u kojem napraviš prostora za svoje misli bez ikoga drugoga i bez ikakvih distrakcija izvana. Primjerice, kava ujutro, na balkonu, samo ja. Sat vremena prije spavanja staviti mobitel na “don’t disturb”. Kuhanje uz dobru glazbu, opuštanje u kadi, maska za lice i chill. Sve te stvari koje ne zahtijevaju puno novca i koje su za mene dobre. Nemojte ih zaboraviti.

Vrijeme za druge

Kvalitetno vrijeme s drugim ljudima potrebno nam je da bismo se osjećali dobro, to smo, vjerujem, svi shvatili u ovoj karanteni. Telefon i ekran su ok, ali to nije to. A vrijeme s nama dragim ljudima često uzimamo zdravo za gotovo. Pa onda kave provedemo na mobitelima, svatko gledajući neke svoje stvari, slušamo se površno jer žurimo, jer imamo svojih problema, prođe i više od tjedan dana da nekoga pitate jednostavno: “Kako si?” Možda nećemo postati bolji kao civilizacija, ali uvijek možete postati bolji prijatelj i stvarno nije tako teško.

Slatko

Idemo na neke laganije teme. Da budem sasvim iskrena, više sam tip za slano. Ja sam ona osoba kojoj čokolada pobijeli i čokoladnom namazu istekne rok trajanja. Ali postoji jedna stvar koja uvijek prolazi i kojoj ne mogu odoljeti, a to je jedna i jedina – Bajadera. Kultna slastica koju je svojedobno opjevao i Kandžija, a čiji stih sam jednom iskoristila na Tinderu: “Ako nisi donio Bajaderu bolje ni ne počinji.” Dobila sam je, ali s tim dečkom ipak nije uspjelo. Nema veze, pojela sam cijelu veliku Bajaderu s prijateljicama. Zašto stavljam Bajaderu kao jedan od prioriteta? Vrlo jednostavno – rijetko kad bih si je sama kupila. Uvijek sam nekako čekala da mi je netko pokloni pa bih je onda danima gledala, razmišljala kad je “pravi trenutak” da je otvorim… Nema ni pravog ni posebnog trenutka, uvijek je vrijeme za Bajaderu i odsad ću se toga držati. Kupit ću si je sama, nema potrebe čekati. Kupit ću je sebi, kupit ću je prijateljicama, dečku, mami i tati, sestrama – svakome po jednu… Uostalom, može li vam dan biti loš nakon što ste pojeli Bajaderu? Meni se nije dogodilo.

Knjiga

Imam puno knjiga. Ne znam više kud ću s njima. Mislim da je to genetski, isti “problem” ima i moj otac. Svako malo dođe kući s novom knjigom, na mamin užas. Nije bitno košta li knjiga 10 ili 100 kuna, ako ga zanima on će je kupiti, a tako i ja. Čak možda i više volim kad nađem staru knjigu u antikvarijatu ili na buvljaku za neke smiješne novce, u poluraspadnutom stanju. Ta knjiga ima svoju priču, imala je svoj život prije mene i sad će početi svoj novi, sretan život uz mene. Hoću reći, ne želim više toliko razmišljati prije kupnje knjige. Radije ću uštedjeti na drugim stvarima jer knjiga se uvijek isplati, zar ne? Novi svjetovi, nove slike, nove riječi, novi ljudi, sve to i još više je u samo jednoj knjizi. Još je ljepše pokloniti nekome knjigu. Knjige će uvijek biti prioritet.

Riječi i djela

Djela govore više od riječi, ali neke se riječi moraju izgovoriti. Odnosno, trebale bi se izgovoriti, a često ih zaboravimo ili ostavimo sa strane, opet za neke posebne prilike, bolje dane ili što već nađemo kao izgovor. Ne moram ni govoriti koje su to riječi i koja su to djela jer već znate, i vi ih odgađate. Nema boljeg trenutka za njih od sada, koliko god to bio klišej. Nisam baš osoba od puno riječi – češće ih pišem nego izgovaram, a nisam baš ni osoba koja voli zagrljaje. Ali mi svejedno nedostaju pa ih stavljam pri vrh prioriteta. Reći “volim te” uvijek kad to osjećam, zagrliti uvijek kad to želim; tako bismo trebali uvijek živjeti, samo što ponekad zaboravimo. Ali prioriteti su tu, sad ih se samo treba držati. Ne čini se zapravo tako teško, zar ne? U redu, samo što ću grljenje ostaviti za ono vrijeme kad to budemo smjeli i kad ne bude straha od zaraze – dotad samo ljubav.

ANA MIHALIĆ, LUND

“Čudo je gdje sve čovjek može uzgojiti svoje malo zeleno carstvo. Dovoljan je komadić sunca da stvori cijeli novi svijet koji usrećuje i kojem se svaki dan možemo diviti. Moj recept za sreću su biljke pa bih svakome savjetovala da ima svoj mali vrt pa premda to bila jedna biljčica na prozoru.”

EMA VLATKOVIĆ, PARIZ

“Ne moramo biti savršeni, ali je važno da razmišljamo kako usrećiti druge oko sebe. Nekad to može biti i jedna lijepa riječ, iskreni kompliment koji dolazi iz srca ili osmijeh.”

SONJA LEE, SJEVERNI WALES

„Trenutna događanja pokazala su mi da možemo ‘ubaciti u manju brzinu’: odbaciti distrakcije koje nam preplavljuju život i fokusirati se na ono što nas vraća u sadašnjost: velika moć malih prijateljskih gesta u teškim trenucima, snaga boravka u prirodi koja nas podsjeća da moramo promijeniti odnos prema njoj ili bavljenje nekim davno zaboravljenim hobijem samo zato što nas usrećuje.”

IVA HRŽIĆ, LISABON

“Pokušaj pronaći nešto pozitivno u situaciji u kojoj se nalazimo. Zahvali na svemu što imaš.
Odmaraj, iskoristi ovo vrijeme za sebe, za ono za što nikada nisi imao vremena, spavaj, kuhaj, pročitaj knjigu- uskoro ćemo se svi vratiti staroj jurnjavi i nedostajat će nam ovaj mir.”

HANA FUCHS, DUBAI

“Trenutačna razdvojenost od prijatelja i obitelji učinit će ponovni susret još posebnijim. Cijenit ćemo male stvari: zagrljaje, razgovore, spontanost i mnoge druge stvari koje su nam se u prošlosti činile normalnima. Do tada, pazimo na sebe i na druge i nadamo se da ćemo uskoro dočekati bolje sutra.”

JULIJA NYDAL, NEW YORK

“Bez obzira na događanja, mi uvijek imamo moć odabrati kako ćemo reagirati. Birajmo svjetlost – nadu i ljubav. Nekad nas ovakve situacije natjeraju da se probudimo, fokusiramo na ono važno. Brinimo se o našem dragom planetu i svim njegovim stanovnicima, ali i o našem mentalnom i fizičkom zdravlju. “

LEA KRPAN, TORONTO

“Treba zadržati pozitivan duh, onakav kakav se osjeća u Torontu. Ljudi se drže zajedno, bodre se pozitivnim porukama ispisanim na prozorima, a karantena je sve natjerala da budu i domišljati i kada su proslave rođendana u pitanju pa si sada čestitaju sjedeći u autu ispred slavljeničkih kuća.”

LANA ŠARIĆ, MADRID

“Vjerujmo onima koji brinu o našem zdravlju. Imajmo strpljenja. Budimo zahvalni – na tome što smo zdravi, na tome što će sve ovo proći i svim onim ljudima koji i dalje odlaze na posao da bi naš život normalno funkcionirao.”