Šime Fantela (34) jedri, moglo bi se reći, gotovo cijeli svoj život, a izvanserijske takmičarske uspjehe ostvaruje još od najranije dobi. Prve velike međunarodne rezultate ostvario je u klasi Optimist na Svjetskom kadetskom prvenstvu, na kojem je 1998. odjedrio do brončane, a dvije godine kasnije i do zlatne medalje. Nakon toga prelazi u klasu 470 gdje u paru s Igorom Marenićem u šest godina osvaja 10 velikih svjetskih medalja – zlato na Univerzijadi 2005. godine, jedno zlato i dva srebra na Europskom juniorskom prvenstvu (zlato 2005. i srebro 2002. i 2006.) te broncu, srebro i čak tri zlata na Svjetskom juniorskom prvenstvu (zlato 2003., 2005. i 2007., srebro 2006. i broncu 2004.).
U seniorskoj im je konkurenciji potom krenulo još bolje – prvo su osvajanjem zlata na Europskom prvenstvu 2009. u Austriji postali prvi Hrvati koji su postali europski prvaci u nekom jedriličarskom olimpijskom razredu, a potom su iste godine uzeli i srebro na Mediteranskim igrama u Italiji te zlato na Svjetskom prvenstvu u Danskoj, opet kao prvi Hrvati kojima je to uspjelo u olimpijskom jedrenju. Uigrani dvojac nakon toga je osvojio još četiri europske medalje (dva zlata i dvije bronce) i šest svjetskih (jedno zlato, dva srebra i tri bronce), a toj impresivnoj listi dodali su i zlato s Mediteranskih igara te kao šlag na torti i veličanstvenu pobjedu na Olimpijskim igrama 2016. u Rio de Janeiru. Prije dvije godine uspješni duo ipak se razišao, jer je Šime Fantela promijenio klasu prešavši na jači i brži 49er, gdje otad plovi pod paskom starog trenera (oca Ede Fantele), ali s novim partnerom – mlađim bratom Mihovilom Fantelom. A čini se da ni novoformirani par nije gubio vrijeme – na Svjetskom prvenstvu u Danskoj 2018. osvojili su zlatnu medalju premda su ušli u konkurenciju zauzimajući tek 17. mjesto na svjetskoj ljestvici!
Novi duo se dokazao vrlo brzo, na svjetskom prvenstvu u Danskoj 2018. osvojili su zlatnu medalju premda su ušli u konkurenciju kao outsideri
O toj već sad prebogatoj karijeri i njezinom nastavku, sa simpatičnim Šimom smo nakratko popričali na promociji Garmina Marq Captain American Magic Edition u Zadru, gdje nam nije promaklo ni to da braća Fantela treniraju i “voze” s Garminovim nautičkim GPS satom na ruci.
Šimu smo, dakako, prvo upitali kako je započela njegova jedriličarska priča.
– Moja jedriličarska priča započela je davno, još početkom devedesetih, kad je moj otac u Vitrenjaku svojim rođacima gradio neki brod. Ja sam se tad kao šestogodišnje dijete tamo oko njega igrao i vidio ekipu kako trenira na Optimist jedrilicama. Svidjelo mi se i odlučio sam probati. Na prvu sam se oduševio, odlučio nastaviti i eto, otad sam u brodu…
U međuvremenu ste osvojili sve što se u svijetu osvojiti dalo, no nekako se čini kako se i u vašem slučaju radi o još jednoj tipičnoj hrvatskoj priči o godinama teškog rada i odricanja nalik pričama kakvu su već ispričali i Ivanišević, Kostelići i Sinkovići. Odnosno o obiteljskoj žrtvi i ulaganju bez prave pomoći okoline…
– Nažalost moram se složiti s tom tvrdnjom, odnosno s činjenicom da je i moj put baš kao i onaj Kostelića ili Ivaniševića zapravo obiteljski projekt, jer bez velike potpore obitelji ni u mom slučaju ne bi bilo ničega. Na moru jedrimo sami i nema ničije pomoći, tu se vide rezultati rada, snage i talenta, no sve ostale logističke i financijske probleme najčešće je rješavala baš obitelj. Moj negdašnji partner Igor Marenić se zbog svakodnevnih treninga čak morao preseliti s Cresa u Zadar. Imao je samo 15 godina kad se u jurnjavi za svojim snovima morao odvojio od svoje obitelji. Srećom se na koncu sve to isplatilo, zajedno smo stigli do 10 velikih juniorskih i 15 seniorskih medalja.
Više ne jedrite s njim nego s bratom: koje su prednosti, a koji nedostaci kad se sve događa u obitelji? Odnosno kako je ploviti s prijateljem, a kako s bratom?
– Pa s obzirom na to da je Igor došao sa 15 godina u Zadar i da smo zajedno proveli 15 godina u brodu, dijelili život u Zadru, studirali u Zagrebu, Miho i ja ga zovemo bratom i smatramo dijelom obitelji. Kad sam krenuo ploviti s Mihom bilo mi je slično. Naravno, njih dvojica su kao osobe drugačiji, no svi smo različiti i moramo se moći prilagoditi i biti spremni na kompromise. Morate shvatiti da ćete uspjeti samo kao tim, pa si morate pomagati i podržavati jedan drugoga i znati da se zalažete za istu stvar. Jednom kad to riješite, na dobrom ste putu. To je i jedan od razloga zašto najsjajnije medalje baš kao i s Igorom, osvajam i s Mihom.
Što bi svi ti dosadašnji vrhunski rezultati značili da niste u Hrvatskoj, nego, recimo, na Novom Zelandu ili u Americi?
– Vrlo vjerojatno bih u ovoj sadašnjoj dobi imao puno više prilika, puno više otvorenih vrata. S novčane strane bi isto bilo puno bolje, no više bi me veselili izazovi poput Americas Cupa, koji je san svakog jedriličara. Kad živiš u Hrvatskoj to ipak djeluje prilično nemoguće.
Znači biti Hrvat je minus u odnosu na ponajbolje konkurente protiv kojih jedrite?
– Pa je, to je istina. Ispada da je naša mana to što dolazimo odakle dolazimo i da tu nikada nećemo imati podršku kao što je imaju Englezi ili Australci, kojima je to bitniji sport, odnosno sport u koji više ulažu. Jedrenje je ipak jako skup sport, pogotovo za naše uvjete, jer vam samo za nabavku jedne jedrilice treba oko 30.000 eura. A da ne govorimo o podršci u vidu trenera, gumenjaka s motorom, troškovima putovanja, smještaja, hrane…
Koliko uopće stoji jedna vaša sezona?
– Ovisno o mjestima gdje se te godine jedri, potrošimo godišnje između 50 i 70 tisuća eura.
Pa to je manje no što na zapadu drugoligaški nogometaški klubovi potroše na jednog prosječnog stopera…
– Točno, a ne samo da su nam primanja višestruko manja, nego su nam i troškovi mnogo, mnogo veći. Naš je sport, kad se njime baviš na svjetskoj razini, vrlo kompleksan. Pogotovo stoga što plovimo i u Riu, a odmah potom i u Europi, Australiji ili Japanu… Kad, primjerice, šaljemo brod u Tokio, on do tamo putuje kontejnerom 45 dana, što je i skupo i komplicirano za organizirati, a uza sve to si još i za taj period ovdje doma moramo osigurati još jedan isti takav brod za trening…
Koliko vam je plan i ritam priprema poremećen odgodom Olimpijskih igara?
– Mogu reći da je nama, s obzirom na to u kojoj smo fazi, ova jednogodišnja odgoda Olimpijskih igara zapravo dobro došla, jer smo relativno mladi u ovoj klasi, tu smo tek od 2017., pa bi nam dodatna godina priprema i jedrenja mogla dobro doći kad se u Tokiju u borbi za medalje suočimo s posadama koje su već deset i više godina prisutne u klasi. Svaka nam je godina dobrodošla.
Koliko zapravo traju pripreme za jedno tako veliko takmičenje?
– Mi i sad tu u Zadru radimo u punom pogonu, no nama to nisu pripreme već trenažni proces, a same pripreme kreću kad dođemo na neko regatno polje, u ovom slučaju regatno polje u Japan. Odlazimo tamo da bi upoznali uvjete na moru, kakve su struje, vjetrovi, mijene, ali i kakav je život na moru, hrana i sve drugo što vam na takmičenju treba.
Nosite Garminov nautički GPS sat. Koliko pametni sat pomaže u cijeloj ovoj priči, je li i on nužan za postizanje vrhunskog rezultata?
– Pametni sat mi zbilja puno pomaže. Vrhunski sport je otišao na vrlo visoku razinu i ako nisi svakodnevno u nekakvom procesu treninga nemaš šanse. Garmin stoga koristim svakodnevno. Baš ovaj Quatix mi je vrlo koristan na moru jer ima brojne funkcije poput fingiranja linije, odnosno bove i oznake, zbog čega se lakše snalaziti na polju, točno znaš u metrima koliko si daleko od zadanog cilja, odnosno koliko si udaljen od neke oznake privjetrinske ili zavjetrinske. No, nosim ga i na kopnu, gdje koristimo aplikacije za trening u teretani, aplikacije za ergometar te treninge na otvorenom, kao i aplikacije za pravi bicikl i sobni bicikl koji smo puno koristili u doba ograničenja kretanja zbog koronavirusa. Koristimo doista jako puno funkcija sata, a jedna od najjačih stvari mi je aplikacija na mobitelu preko koje pratim put koji smo prešli, puls koji smo imali, intenzitet kojim smo radili… Vrhunska stvar za analizu treninga.
Gdje vam je bilo najteže jedriti?
– Svako mjesto ima neke svoje zakonitosti, odnosno specifičnosti. Jedno od najtežih svakako je bio Rio de Janeiro na Olimpijskim igrama 2016., jer je tamo zbog brojnosti klasa bilo čak sedam regatnih polja. Svaki su nas dan razmještali na drugo polje, a svako od njih je imalo svoje specifičnosti. Dva su polja bila u zaljevu, jedno u plićem, a drugo u dubljem dijelu zaljeva, a dva na otvorenom oceanu, pa smo tako imali jako različite uvjete unutar svega par milja.
Tamo je bilo i najprljavije more?
– Pa unutar zaljeva je bilo jako prljavo, ali smo se nakon osvajanja zlata ipak i tamo okupali. Srećom nismo ništa pokupili…
Kakav vam je plan za ostatak godine, s obzirom na to da je Olimpijada odgođena?
– Još uvijek čekamo od naše krovne organizacije finalnu odluku o regatama koje su pred nama, što će se moći održati, a što ne. Bilo bi nam jako drago da se do kraja godine ipak odrade još bar dvije-tri ozbiljnije regate, a naročito da se ipak održi Europsko prvenstvo.
A što ćete raditi kad prestanete s aktivnim takmičenjem?
– Jedna od dobrih strana ovoga sporta je što kasnije ipak možeš unovčiti svoje znanje, vještine, talent. Odnosno ukrcati se na neki profesionalni brod. Tu je najviši rang Americas Cup, ali ima i drugih klasa koje traže vrhunske jedriličare iz malih klasa. Olimpijske klase mi, naime, kolokvijalno zovemo malim klasama, ali osvajanje olimpijske medalje u nekoj od njih ipak ti otvara neka vrata i podiže cijenu, mnogi će te ljudi nakon toga zvati kad im zatrebaju vrhunski jedriličari.
Jeste li osobno već iskusili nešto takvo, plovili u takvim momčadima?
– Lani sam bio u jednom profesionalnom timu, ruskome, na jakom Grand Prix natjecanju klase TP52, prije toga smo tri godine plovili i za vlasnika iz Turske. Posla ima te se pokušavam i u tom segmentu realizirati, međutim formiranja posada za Americas Cup su nacionalni projekti i to se kod nas neće dogoditi bez jakog investitora koji u svemu tome ima velik interes. Nada postoji s nekim strancem, vidjet ćemo…
Dolaze li ekstremne utrke poput Volvo Ocean Race u obzir?
– Sigurno bih razmislio. Radi se o drugačijem jedrenju od ovog našeg, jer mi sve radimo unutar kratkog regatnog polja dok se u tom konkretnom slučaju radi o putu oko svijeta za koji se treba dobro spremiti. Nužne bi bile i pripremne kraće regate, ali opet višednevne. Veliki je to, ali i zanimljiv izazov.
Dakle, to je nešto što biste mogli raditi u mirovini?
– Vidjet ćemo, zasad je sigurno jedino da želja postoji.
Garmin Marq Captain American Magic Edition
Garminova perjanica pametnih satova, Marq kolekcija, bogatija je za još jednu izvedbu: za ovo je ljeto pripremljena ekstenzija Captain modela namijenjenog jedriličarima. Novi sat nastao je u suradnji s jedriličarskom trkaćom ekipom American Magic, a posvećen je njihovom nastupu na 36. Americas Cupu, jednom od najvećih jedriličarskih događaja na svijetu. Sat nazvan Garmin Marq Captain American Magic Edition koristi poznatu pametnu platformu, no dizajnerskim se detaljima razlikuje od standardnog Captain modela. Kućište je identičnog promjera 46 milimetara, no svih pet potisnika je izmijenjeno. Sad su širi i s urezanom linijom pri vrhu. Luneta je i dalje keramička, no malo svjetlije nijanse te s novim rasporedom arapskih brojki i s natpisom “American Magic” između 10 i 12 sati.
Razlike u odnosu na standardni model vidljive su i na displeju koji uz dosad uobičajene nudi i dva nova jedinstvena lica sata. Prva izvedba je analogna, s dva podbrojčanika (kompasom na 9 sati te regatnim odbrojavanjem na tri sata, koje mjeri vrijeme do starta 36. America’s Cupa iz Aucklanda) te velikim logom American Magic na 6 sati. Druga jedinstvena izvedba lica je digitalna, sa siluetom najnovije jahte American Magic momčadi. Marq Captain American Magic Edition izuzetno je koristan sat. Uz tri različita programa vježbi, Race Simulation, Fitness Test i Intervals, od kojih svaki pruža informacije o pulsu, VO2 max i vremenu potrebnom za oporavak kako bi se minimalizirale mogućnosti ozljeđivanja, sat je krcat jedriličarima korisnim informacijama. Topografske karte, obalne karte, GPS navigacija, vremenske informacije, pomorski profili, alarm za oluje, SOS funkcija za opasne situacije… Tu su dakako i streamanje muzike, Garmin Pay i brojne druge pametne opcije, dok vodonepropusnost seže do 100 metara, što je sasvim dovoljno za jedrenje. Ovisno o načinu korištenja, baterija će bez dopunjavanja potrajati i do 12 dana, a kupac može odlučiti hoće li uz svoj sat izabrati silikonski remen plave boje s crvenim porubom ili crveni s plavim porubom. Sat Marq Captain American Magic Edition već je dostupan na našem tržištu gdje stoji 13.690 kuna, a detaljnije informacije o njemu mogu se pronaći na Garminovoj web stranici.
